Većina projekata izvedenih u proučavanju ekstremnih meteoroloških pojava, kao što je nadređen, usmjeren je na poboljšati njihovo predviđanje. Simulirani događaj dosegao je trajni vjetar i do 320 kilometara na sat, usmrtivši 9 ljudi i ranivši gotovo 200 u svojih 100 kilometara rute.
Projekt koji je proveo istraživački tim Leigh Orf na Kooperativnom institutu za satelitske studije, ipak se nije razlikovao iscrpnost studije i mogućnosti superračunala (gotovo 6 godina kasnije) dopustili su im to simuliranje.
Niti jedan znanstvenik nikada prije nije vidio simulaciju oluje poput ove. Pomoć superračunala Bluewaters sa Sveučilišta Illinois bila je odlučujuća u digitalnom stvaranju oluje koja se dogodila 24. svibnja 2011. Bluewaters je preuzeo tri dana za izračunavanje simulacije sa svim svojim mogućim odstupanjima. Da bismo stekli ideju o njegovom kapacitetu, računalu koje možemo imati kod kuće ili u uredu trebala bi desetljeća.
Superračunalo je koristilo stvarne vremenske prilike zabilježene u vrijeme nastanka i naknadnog razvoja super tornada. Za to su uzeli u obzir temperature zračnog stupca unutar oluje, atmosferski tlak, vlažnost ili brzinu vjetra.
Mjesto i simulacija struje vrtložnosti u toku u tornadu
U videu su prikazani različiti dijelovi generacije i evolucije tornada. U početku možete vidjeti generacija superćelije što je ono što rađa rođenje tornada. Nekoliko ovih superćelija generiraju male tornade, koji se spajaju dajući brzinu glavnom vrtlogu to će na kraju biti nadređen.
U isto vrijeme kiša stvara struju ohlađenog zraka koja izgleda kao neka vrsta sifona, napajajući glavni fenomen. The SVC (struja vrtložnog protoka) Koliko je poznato da zračna struja nikada ne dodiruje tornado, već se čini da je generator njegove sile.
Ideja ovog projekta je napraviti a preciznija simulacija i staviti je na uslugu ostalim meteorolozima kako bi mogli raditi s njom.
Potreba za ovom vrstom studija:
Ono što znanstvenici znaju o ovim ekstremnim olujama i uraganima koji danas, među ostalim, prelaze Teksas, Floridu i Karibe, jest da mogu se dogoditi s još većom učestalošću i intenzitetom.
Prema nedavnoj studiji američkog Journal of Climate Change, koja učinkovito analizira atmosferske pokazatelje tornada, simulirano supersorning, u stabilnom klimatskom scenariju, imao bi razdoblje od recidiv od oko 900 godina.
Ali kad istraživači uzmu u obzir čimbenike poput atmosferske nestabilnosti i zagrijavanja oceana (oboje povezanih s klimatskim promjenama), oni potvrđuju da oluja koja se događa svakih 1000 godina, neće trebati toliko vremena da se ponovi.
Niti jedan istraživač do danas ne može sa sigurnošću reći kako će klimatske promjene utjecati na ozbiljnost pojedine oluje. Znaju samo da moraju saznajte što brzo stvara i održava ove oluje.
Više i bolja kvaliteta podataka i moćnija superračunala pomoći će meteorolozima u izradi više prediktivnih modela.
Na taj način mogli bi naznačiti na putu tornada, ne samo da se približava tornado, već i to vrsta, povećavajući na taj način vrijeme obavijesti za upozorenja, radeći ih redom preciznije i brže.
Životi bi bili spašeni a stotine obitelji ne bi pretrpjele nikakvu štetu.
Ref: Progonitelji oluja