Kada radimo hidrografske studije, uzimamo u obzir spajanje nekih rijeka s drugima. U početku, kada se spoji jedna ili više rijeka, to se smatra pritoka ona rijeka koja ima manje značaja. Međutim, ovo ima brojne iznimke kao što ćemo vidjeti u cijelom članku.
U ovom ćemo vam članku reći što je pritoka i koje se karakteristike smatraju da riječna pritoka naziva drugom.
Što je pritoka
Kad se jedna ili više rijeka spoje, obično se manja smatra pritokom. Važnost jedne ili druge rijeke leži u veličini protoka, duljini ili površini njenog računa. Onaj s najmanjim protokom, duljinom ili manjim brojem bit će pritoka na spoju rijeke. Međutim, to nije uvijek slučaj. Možemo vidjeti neke primjere poput rijeke Mississippi, čiji je pritok rijeka Missouri i duži je 600 kilometara i ima bazen tri puta duži.
Također nalazimo rijeke Miño i Narcea koje su kraće i s manjim protokom od njihovih pritoka, Sil i Nalón. Sve te iznimke čine nas da vidimo da je važnost rijeke gotovo uvijek stvar toponimije, odnosno nema nepobitne logike o tome koja je rijeka glavna, a koja joj je pritok.
Izrazi koji se koriste za označavanje statusa pritoke u odnosu na glavni tok obično su: lijeva ili desna pritoka, lijeva ili desna pritoka. Na taj način možemo znati u kojem je dijelu rijeka manjeg značaja ugrađena u onu veću. Ovi pojmovi definiraju, iz perspektive voda koje su dale, niži nagib u odnosu na smjer kretanja riječnog toka.
Kako su uređene pritoke?
Kada govorimo o glavnoj rijeci i svim njezinim pritokama, moramo sortirati od onih najbližih izvoru rijeke do onih najbližih ušću. Obično su raspoređeni u hijerarhiji. Imamo pritoke prvog, drugog i trećeg reda. Pritoka prvog reda najmanja je. Drugi je red onaj koji se sastoji od dva ili više pritoka koji prate prvi red i kombiniraju se da bi ga formirali. Treći poredak je najvažniji i najveći.
Drugi način uređenja i uređenja pritoka rijeke je od ušća do izvora. Na taj ćemo mu način dati dendritičku strukturu. Primjenjiviji način korištenja obje metode je dijeljenje po stranama: pritoke koje stižu slijeva ili zdesna sve dok im je glava ili izvor u smjeru ušća glavne rijeke. Ovo je način klasifikacije pritoka koji imaju veze s fluvijalnom asimetrijom rijeka na ušću dviju ili više njih. Postoje neke rijeke koje se ulijevaju u glavnu rijeku nakon što su prešle velike udaljenosti.
Oduvijek se govorilo da izvor rijeke započinje s planine, a završava u moru. To ne mora uvijek biti slučaj. U slučaju rijeka koje su pritoke ostalih glavnih, utvrdimo da usta ne završavaju u moru već u koritu druge rijeke koja napaja tok. Uobičajeno je vidjeti rijeke na sjevernoj hemisferi čija je glavna obala lijeva i ustima tvore vrlo oštar kut. Većina rijeka koje su pritoke druge s desne obale čine gotovo uvijek pravi kut. Sve iznimke nastaju zbog karakteristika reljefa.
Što je otpadna voda?
Kao što smo definirali što je otpadna voda, moramo reći i što je otpadna voda. Upravo je suprotno. To je prirodna ili umjetna preusmjeravanja koja iz glavne struje veće rijeke istječe manjom. U većini slučajeva, kada se dogodi prirodni otpadni voda, on se javlja u područjima blizu riječnih delta. Postoje i slučajevi u kojima se zbog reljefa može pojaviti i na drugim dijelovima rijeke. Neki od primjera su rijeka Casiquiare s obzirom na rijeku Rijeka Orinoko.
Uobičajenije je vidjeti kako su otpadne vode umjetnog podrijetla kako bi se iskoristila voda za poljoprivredu i stočarstvo. To stvara kanal za opskrbu vodom u regijama koje su relativno udaljene od glavnog korita.
Istraživanja i studije
Posljednjih godina otkrila se mogućnost da rijeka Amazon može imati neke pritoke na podzemnim razinama. Te bi pritoke poticale od prije mnogo godina i putovale bi kilometrima. Postoji studija koju su proveli znanstvenici u Brazilu i koja je došla do zaključka da je prije mnogo, mnogo godina postojala podzemna rijeka duljine oko 6000 kilometara koja se nalazi tisuće metara pod zemljom.
Te će se studije provoditi u različitim naftnim bušotinama koje se koriste od 70-ih zahvaljujući zahvatu bušenja pokazano je da postoje pokreti 4000 metara ispod rijeke. Ova se podzemna rijeka zvala Hamza i imenovana je u čast ravnatelja svih istraga, a to je možda onaj koji je dao ideju da pod vodom može biti kretanja vode. Obavezno je potvrdio postojanje ove rijeke i sa potpunom sigurnošću se može reći da se cijela prašuma Amazona napaja vodom iz dva bazena: rijeke Amazonke i Hamze.
Kao što vidite, pritoke rijeke ne moraju biti strogo manje, s manjim protokom ili manjom veličinom računa, već za to ovise o ostalim faktorima uvjetovanja. Nadam se da ćete s ovim podacima saznati više o tome što je pritoka i koliko je ona važna za hidrogeografiju.