Kvaliteta vode u Europi čak je i lošija od očekivane

Zagađenje u Rajni.

Zagađenje u Rajni

Okvirna direktiva o vodama zatražila je od država članica EU Europska unija imaju za cilj značajno poboljšanje kvalitete slatke vode do 2015. Nedavna studija koju su proveli Institut za znanosti o okolišu Landau, Helmholtz-ov centar za istraživanje okoliša (UFZ) i neki francuski znanstvenici (Sveučilište u Lorraine i EDF) i Suizos (Švicarski savezni institut za znanost i tehnologiju voda - EAWAG), pokazuju da taj cilj nije daleko od postignutog, budući da razine toksičnosti u vodenim tijelima ostaju izuzetno visoke.

Studija prvi put na paneuropskoj razini pokazuje da su ekološki rizici povezani s otrovnim kemikalijama znatno veći od očekivanih. Jedan od glavnih razloga je taj što se u trenutnim mjerama za poboljšanje kvalitete vode ne uzimaju se u obzir učinci određenih tvari.

Rijeke poput Dunava ili Rajne fascinantni su ekosustavi koji milijunima ljudi pružaju usluge poput rekreacije, ribolova i pitke vode. Nažalost, ti su ekosustavi izloženi ulasku kemikalija iz susjednih urbanih područja, iz poljoprivreda i industrije. Ovaj koktel kemikalija negativno utječe na alge i slatkovodne životinje te je potencijalni rizik za ljude.

Suprotno onome što se do danas mislilo (utjecaj kemijskih toksina bio je vrlo lokalni i izolirani), studija na koju se pozivamo otkriva da uzimajući u obzir velike podatke, ekološki rizik od otrovnih kemikalija utječe na tisuće europskih vodenih sustava. Kemijska toksičnost predstavlja ekološku prijetnju za najmanje polovicu vodnih tijela u Europi, a u približno 15% slučajeva biota u slatkovodnim sustavima može biti izložena visokoj smrtnosti.

Skupina istraživača usredotočila se na proučavanje prekoračenja ograničenja rizika za slivove ušća Rajne i Dunava, mjereći ih za tri najčešće skupine organizama u tim vodama, ribe, beskičmenjake i alge. Podaci dobiveni službenim praćenjem posljednjih godina ukazuju na to da se opseg uzoraka uvelike razlikuje u pogledu prostorne i vremenske pokrivenosti, što izravno uspoređivanje različitih zemalja čini vrlo teškim.

Primjerice, naznačeno je da je kvaliteta vode u Francuskoj lošija, gotovo sigurno zbog činjenice da vlasti u ovoj zemlji imaju široku mrežu nadzora i analiziraju velik broj tvari, uključujući ekotoksikološki značajne komponente , u mnogo različitih uzoraka vode. U drugim zemljama mnogi od ovih rizika mogu proći nezapaženo zbog niske osjetljivosti testova ili zato što je popis kontroliranih tvari nepotpun. To općenito čini rizike izvučene iz analize vjerojatnije podcjenjivanjem, a ne precjenjivanjem.

Glavne zagađivače u vodenim ekosustavima potječu od poljoprivrednih djelatnosti, urbanih područja i komunalnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Pesticidi su bili daleko najčešće zagađivači u slatkovodnim sustavima, iako se organo-kositreni spojevi, organo-bromirani spojevi i oni dobiveni izgaranjem ugljikovodika također pojavljuju na kritičnim razinama koncentracije. Uz to, velik broj kemikalija koje se danas koriste ne uzima se u obzir pri analizi kakvoće vode, a za određene tvari dopuštene učinkovite razine koncentracije mogu biti previsoke.

Znanstvenici koji sudjeluju u ovom istraživanju ukazuju da bi jedino ekonomski održivo rješenje koje može pokriti cijeli spektar ekotoksikološki relevantnih tvari bilo uvođenje ekoloških metoda i njihova inteligentna kombinacija s metodama temeljenim na kemijskoj filtraciji. Na taj su se način opasne tvari mogle otkriti i prije nego što su uvrštene na popis otrovnih tvari. Sljedeće je zapažanje da su potrebne hitne mjere na svim razinama ako se želi osigurati održiva zaštita vodenih ekosustava.

Svi se članovi istraživačke skupine slažu da će postizanje razina predloženih Okvirnom direktivom o vodama biti nemoguće ako ne dođe do radikalnih promjena u trenutnom načinu postupanja. Koraci koje treba slijediti ako stvarno želite smanjiti unos i ukloniti otrovne tvari iz vodenih sustava bili bi, smanjenje sudjelovanja kemije u poljoprivredi i poboljšanje tehnologije i tretmana otpadnih voda. Ako se mjere ne uspostave, dugoročno bi mogle predstavljati izravne rizike za ljudsku vrstu, utječući na ekosustav i slabeći samopročišćavajuće kapacitete vodonosnika.

Više informacija: Europa će objaviti prijedloge za suzbijanje klimatskih promjenaGeotermalna energija. Staklenici i njihova primjena u poljoprivredi

Fuentes: Helmholtz centar za istraživanje okoliša (UFZ), PNAS


Ostavite svoj komentar

Vaša email adresa neće biti objavljen. Obavezna polja su označena s *

*

*

  1. Za podatke odgovoran: Miguel Ángel Gatón
  2. Svrha podataka: Kontrola neželjene pošte, upravljanje komentarima.
  3. Legitimacija: Vaš pristanak
  4. Komunikacija podataka: Podaci se neće dostavljati trećim stranama, osim po zakonskoj obvezi.
  5. Pohrana podataka: Baza podataka koju hostira Occentus Networks (EU)
  6. Prava: U bilo kojem trenutku možete ograničiti, oporaviti i izbrisati svoje podatke.