Geotermalno postrojenje
Geotermalna energija je ona energija koja se može dobiti iskorištavanjem unutrašnje topline Zemlje. Ova toplina je, između ostalog, uzrokovana nekoliko faktora, vlastitom preostalom toplinom, geotermalnim gradijentom (porast temperature s dubinom) i radiogenom toplinom (raspadom radiogenih izotopa).
Upotreba geotermalne energije široko je raširena u nekim zemljama kao što su Islandia što čini skoro 70% potrošene energije zbog svog položaja. U drugim područjima s istim mogućnostima, poput Azorskih otoka, nije toliko raširen. U drugim zemljama poput Holandija njegova upotreba se svodi na grijanje, a u Madridu se, na primjer, koristi u internom sistemu klimatizacije metroa. Primjena na poljoprivredu, koja još uvijek nije vrlo raširena, mogla bi omogućiti energetski održive plastenike.
Geotermalna energija je najefikasnija energija sa stanovišta potrošnje energije i ekonomskih ušteda. Predstavlja a uštedu energije i ekonomično između 60 i 80% u odnosu na tradicionalne klimatizacijske sisteme poput plina ili dizel ulja. Takođe je efikasniji od drugih obnovljivih izvora energije, kao što su biomasa ili solarna energija, u poređenju s tim što predstavlja uštedu veću od 50%.
Geotermalni staklenici
Nastoji se kroz upotrebu geotermalne energije, ne samo da se biljkama pruže najbolji uslovi za životnu sredinu i razvoj tokom čitave faze evolucije, već i da se troškovi energije maksimalno smanje, a što je još važnije, smanje maksimalni zagađenje atmosfere.
Staklenici za poljoprivrednu upotrebu imaju energetske potrebe kojima bi u manje toplim mjesecima u prosjeku bilo potrebno oko 400 tona goriva po hektaru. Ove potrebe za fosilnim gorivom smanjile bi se na 0 upotrebom unutarnje topline i prirodnog plina koji se proizvodi na određenim dubinama.
Korištenjem različitih tehnika klimatizacije može se osigurati prikladna temperatura tokom cijele godine povećanjem temperature zimi i smanjenjem unutrašnje temperature po potrebi ljeti. Upotreba geotermalnih resursa u kaskadi je vrlo česta, jer nisu svim biljkama potreban isti kalorijski unos. U prvim modulima staklenika, u kontaktu s najtoplijom vodom, naći će se biljke s najvećom potrebom. Ova kaskadna upotreba štedi troškove i energiju.
Ova vrsta energije ima brojne prednosti: izbjegla bi se ovisnost o energiji izvana, otpad bi se smanjio na najmanju moguću mjeru i prouzročio bi manji utjecaj na okoliš od onih koje stvara energija sagorijevanja. Pored toga, ovaj sistem izuzetno štedi, ekonomski i energetski, te pretpostavlja gotovo potpuno odsustvo vanjske buke. Također se mora uzeti u obzir da se radi o obnovljivoj energiji i da ne podliježe tržišnim cijenama. Veličina potrebna za postrojenje je vrlo mala u odnosu na druge energije, a njegov vizuelni utjecaj je mnogo manji jer ne zahtijeva izgradnju brana, sječu šuma ili izgradnju spremnika za gorivo.
Iako ima i nekih nedostataka: u nekim slučajevima emisija sumporovodika koja se u velikim količinama ne percipira i smrtonosna je, kontaminacija obližnjih voda supstancama kao što su arsen, amonijak, termičko zagađenje, pogoršanje krajolika i to ne može biti transport (kao primarna energija) i njegova upotreba ograničena je na određena mjesta.
Više informacija:Klimatske promjene: je li planeta osuđena na katastrofu?, Sjeverna Europa u pripravnosti zbog jake oluje, Najspektakularnije slike erupcije vulkana Grímsvötn,