Niko ne bi rekao da pustinje mogu biti ugrožene, zar ne? Ali istina je da su oni mjesto mnogo krhkiji nego što ikad možemo zamisliti. Biljke, životinje i oko 500 miliona ljudi koji žive na ovim teritorijama prilagodili su se pustinjskoj klimi.
Ali ako temperature nastave rasti, životi će im biti u ozbiljnoj opasnosti.
Prema izvještaju UN-a za okoliš (UNEP), u periodu od 1976. do 2000. prosječna temperatura pustinja porasla je između 0 i dva stepena Celzijusaza razliku od 0 stepeni porastao je u ostatku planete. Efekti stakleničkih plinova uzrokuju intenzivnije i duže suše, pa je stoga ionako malo kiše sve manje vidljivo.
Najviše pogođene pustinje su Kalahari u Africi i Atacama u Čileu. U oba možete vidjeti kako život pokušava preživjeti. Ali nisu samo oni pogođeni. Pad vode uzrokuje presušivanje rijeka, poput Nila u Egiptu ili Kolorada u Sjedinjenim Državama. UNEP upozorava da ako emisije stakleničkih plinova, snabdijevanje vodom će biti ozbiljno pogođeno, što će dovesti u opasnost zdravlje stanovnika pustinja, kao i zdravlje njihovih usjeva i životinja.
Ako nastavimo s pretjeranim iskorištavanjem podzemnih voda, stvaranjem infrastrukture ili mjesta vojne obuke, možemo u potpunosti promijeniti krajolik. Uprkos svemu, Kaveh Zahedi, zamjenik direktora Svjetskog centra za zaštitu (UNEP), to kaže pustinje mogu postati elektrane ovog vijeka, osim što će služiti kao turistička atrakcija, ili čak otkriti nove lijekove koji mogu poboljšati život ljudi.