Iako postoje studije koje će dovesti do globalnog zatopljenja suše ozbiljnije, dulje i češće, sada postoji i druga istraga koja se ne slaže u potpunosti s tom teorijom. To je onaj koji su zajednički proveli Kalifornijsko sveučilište u Irvineu i Sveučilište Washington, a objavljen je u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).
Prema autorima, visoka koncentracija ugljičnog dioksida omogućuje biljkama da zadrže više vode u tlu, tako da se mogu bolje prilagoditi visokim temperaturama.
Do sada su se za procjenu suša uzimale samo atmosferske vrijednosti (temperatura, vlaga, oborine), kao i kod Palmerovog indeksa ozbiljnosti suše. S ovim indeksom procjenjuje se da će više od 70% doživjeti sušu ako se u sto godina emisije CO2 pomnože s četiri iz predindustrijske ere. Međutim, ako se uključe podaci o korištenju vode od strane biljaka, ova vrijednost pada na 37%, zašto?
Ugljični dioksid je vitalni za biljke. Bez toga ne bi mogli fotosintetizirati niti rasti. Da bi je upili, otvaraju strukture koje imaju u lišću zvane stomati, ali to je problem jer pušta vlagu da izlazi. Iako se situacija mijenja ako od tada u atmosferi ima puno CO2 stomati ne trebaju biti otvoreni toliko dugo, i kao posljedica toga, gubitak vode je manji.
Ipak, ako se suša dogodi u toplijim vremenima, fatalne su. Biljke postaju slabe, a štetnici ih pritom ubijaju za nekoliko dana. Stoga, iako je suša mnogo manje, one mogu imati ozbiljne posljedice.
Možete pročitati cijelu studiju ovdje (na engleskom).