Mnogo je varijabli koje utječu i na globalno zatopljenje i na klimatske promjene. Ponekad postoje pojave koje pridonose povećanju negativnih učinaka, ali u drugim se prilikama događaju događaji koji pridonose njegovom poboljšanju.
Iako rastuće temperature uzrokovane globalnim zatopljenjem uzrokuju sezonsko topljenje snijega prije proljeća, to dopušta borealne šume mogu apsorbirati više ugljičnog dioksida atmosfere. Kako se to događa?
Snijeg se topi
Globalno zagrijavanje uglavnom je posljedica apsorpcije topline ugljičnim dioksidom koji se emitira ljudskim djelovanjem. Izgaranje nafte, ugljena i prirodnog plina generiraju emisije stakleničkih plinova koje povećavaju temperaturu planeta, a to uzrokuje topljenje snijega prije svog vremena. Kako se svjetske klimatske promjene događaju i ubrzavanja nekih procesa poput otapanja polarnih ledenih kapa, porasta razine mora i povećanja učestalosti ekstremnih vremenskih događaja.
Da bi se znala točna koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi, mora se napraviti ravnoteža između onoga što biljke emitiraju i apsorbiraju u procesu fotosinteze i ostalih ponora CO2 u oceanima.
LBorealne šume poznate su kao važni ponori za CO2, ali oni u potpunosti ovise o količini snijega koji imaju, jer je on odlučujući faktor za apsorpciju CO2. Što više snijega imaju, to će manje apsorbirati CO2, iako odražavaju i više topline.
Studije apsorpcije CO2
Kako bi se pomoglo kvantificirati promjene u unosu ugljika, ESA-in projekt GlobSnow koristi satelitske podatke za izradu dnevnih karata snježnog pokrivača za cijelu sjevernu hemisferu između 1979. i 2015.
Početak rasta biljaka u borealnim šumama napreduje od u prosjeku oko osam dana u posljednjih 36 godina. To dovodi do toga da vegetacija može zadržati više CO2 nakon što se snijeg otopi. To je otkrio tim znanstvenika specijaliziranih za klimu i daljinsko istraživanje, predvođen finskim meteorološkim institutom.
Kad dobiju ove informacije kombiniraju ih s izmjenom ugljičnog dioksida između ekosustava i atmosfere u šumama Finske, Švedske, Rusije i Kanade. Jednom kad su to učinili, tim je uspio otkriti da je očekivano proljetno promicanje uzrokovalo zadržavanje 3,7% više CO2 nego prije. To pridonosi ublažavanju emisija CO2 u atmosferu koje uzrokuju ljudi.
Uz to, još jedno od otkrića ovog tima je da se razlika u proljetnom ubrzanju izraženije javlja u šumama Euroazije, tako da se apsorpcija CO2 na tim područjima udvostručuje u odnosu na šume Amerikanci.
„Satelitski podaci igrali su ključnu ulogu u pružanju informacija o varijabilnosti ciklusa ugljika. Kombinirajući satelitske i zemaljske informacije, uspjeli smo pretvoriti opažanja otapanja snijega u informacije višeg reda o proljetnoj fotosintetskoj aktivnosti i apsorpciji ugljika ”, kaže profesor Jouni Pulliainen, koji je vodio tim istraživača na Meteorološkom institutu Finski.
Rezultati dobiveni u ovim istraživanjima koristit će se za poboljšanje klimatskih modela i predviđanja o globalnom zatopljenju. Kako znanstvenici imaju više informacija o funkcioniranju ekosustava i njihovoj razmjeni materije i energije s atmosferom, to su bolji modeli predviđanja da će se pripremiti za nove scenarije klimatskih promjena koji nas očekuju.
Važno je upijati informacije kako bismo stvorili politike koje nam pomažu ublažiti klimatske promjene ili se prilagoditi njezinim višestrukim negativnim učincima na društvo. Ova studija predstavlja proboj na polju apsorpcije CO2.