Je li istina da je gore gore manje kiseonika?

Za one od vas koji ste to imali priliku i sami iskusiti, koliko puta vam je nedostajalo daha dok ste se penjali na planinu? To ... "Nedostaje mi dah." U narodu se naziva i visinska bolest ili soroš. To je ona fizička nelagoda koja se može manifestirati glavoboljom, slabošću ili čak mučninom. Često se u narodu pripisuje nedostajanju kisika dok idemo gore.

Pa ne, niti nedostaje, niti je višak. Kiseonik ostaje isti, uvijek je 21% bez obzira pada li ili pada.. Ali ... penjači i planinari koji se penju na velike vrhove poput Everesta ... Zar ne nose boce s kiseonikom? Da, jeste. U ovom trenutku vas može boleti glava. Ključni faktor nije kisik već, količina zraka koju imamo na vrhu. Atmosferski pritisak.

Kako atmosferski pritisak utječe na nedostatak zraka?

Kako je pritisak manji, uzrokuje da naša pluća trebaju uložiti veći napor da upije zrak kroz dušnik. A s tim i kiseonik.

Kao dobar primjer možemo uzeti Everest. Sa svojih skoro 9.000 metara visine, njegov atmosferski pritisak na vrhu je 0,33 u odnosu na 1 na nivou mora. Uz taj pritisak, to je zrak koji jedva ulazi u pluća, i potrebno je vrlo veliko prenaprezanje da bi se upilo. Alveole jedva uzimaju kisik kako bi ga prenijele u krvotok. Upravo je tamo, gdje ovaj nedostatak, uzrokuje sve fizičke bolesti. U najtežim slučajevima, plućni edem, pa čak i infarkt miokarda.

Teško je zamisliti zar ne? Zrak je i dalje zrak i možda nije previše lagan. Još jedna analogija. Zamislite točak bicikla ispunjen zrakom. Morate to "napuhati", stavite veći pritisak, to jest više zraka. S tolikim tlakom zraka, hoće li biti više kisika, zar ne, u toj količini? Takođe, ako otvorimo usta (ne pokušavajte!) U rupu, ušao bi sam, a da ga gotovo ne usisa.

Kad se nađete u tim situacijama, znate. Nije da nedostaje kiseonika i ostani niže, je da ne možete apsorbirati više.