U doba paleozoika nalazimo nekoliko perioda. Treći od njih je Silurski period. Nalazi se između Ordovicijsko razdoblje y el Devonski period. Jedna od njegovih glavnih karakteristika je intenzivna geološka aktivnost koja je formirala velike planine. Što se tiče Silurska fauna Takođe otkrivamo veliku evoluciju mnogih vrsta na nivou biodiverziteta. Ovaj vremenski period vladao je velikom količinom promjena u cijeloj fauni.
Stoga ćemo ovaj članak posvetiti kako bismo vam ispričali sve karakteristike i razvoj silurske faune.
Silursko razdoblje
Trajanje ovog perioda bilo je približno 25 miliona godina. Počelo je prije otprilike 444 miliona godina, a završilo prije otprilike 419 miliona godina. Bilo je to sjajno razdoblje s geološke točke gledišta. Za sve to vrijeme odvijalo se formiranje planinskih sistema koje danas poznajemo kao Apalačke planine Sjeverne Amerike.
U ovom periodu velika diverzifikacija života. Počele su se pojavljivati prve vaskularne biljke i životinje su imale značajnu evoluciju. Koralji i člankonošci su među životinjama koje su najviše evoluirale. Postojao je i proces izumiranja koji se smatrao manjim stepenom. Ovi događaji uglavnom su utjecali na organizme u morskim staništima. Na primjer, polovina vrsta trilobita izumrla je tokom silurskog razdoblja.
Što se tiče klime, planeta se prilično stabilizirala u pogledu temperatura. Klima Silura bila je uglavnom topla. U ova vremena lednici koji su nastali tokom prethodnog perioda bili su smješteni više prema južnom polu planete. Postoje fosilni dokazi koji ukazuju da je u to vrijeme bilo veliko razdoblje oluja. Nakon ovih klimatskih događaja činilo se da se temperatura okoline smanjuje. Dostigao je takvu tačku da je počeo pomalo hladiti životnu sredinu, ali bez dostizanja krajnosti ledenog doba. Na kraju ovog perioda klima je počela biti vlažnija i toplija sa značajnim brojem padavina.
Flora i vegetacija
Kao što smo već spomenuli, sve što se tiče života, i flore i faune, pretrpjelo je veliku promjenu u ovom periodu. Masivan događaj proširenja dogodio se tokom silurske faune, gdje su se neke vrste mogle diverzificirati, a drugi rodovi evoluirali. A to je da događaj izumiranja pomaže stvoriti nove prilagodbe preživjelim vrstama.
U flori u morskim ekosustavima nalazimo veliku količinu algi, uglavnom zelenih algi. Te su alge imale funkciju upravljanja ravnotežom okoline jer su bile osnova za stvaranje kisika i osnova trofičkih lanaca. U tom vremenskom periodu dogodila se prekretnica u razvoju biljaka. I je li to počele su se pojavljivati prve vaskularne biljke. Ove biljke imaju provodne žile poznate kao ksilem i floem.
Na početku ovog razdoblja pejzaž je bio daleko od carstva koje danas vidimo. Većina raznolikosti bila je u morskim područjima. Prve biljke koje su se razvile u kopnenim ekosustavima trebalo je da ostanu u blizini vodnih tijela. Na taj način mogli bi imati veću dostupnost vode i hranljivih sastojaka.
Silurska fauna
Na kraju ordovicijskog razdoblja došlo je do procesa masovnog izumiranja koji je zahvatio veliki broj postojećih životinja. Kao što smo već spomenuli, proces izumiranja pomaže preživjelim vrstama da stvore nove prilagodbe kako bi mogle preživjeti novu okolinu. Među vrstama koje su postignute diverzificirati i prilagoditi se tim novim okruženjima nalazimo člankonošce. Člankonošci su bile životinje koje su vladale silurskom faunom.
Jedna je od grupa koja je doživjela značajnu evoluciju. Pronađeno je približno 425 fosila koji predstavljaju osobe koje pripadaju ovom tipu. Trilobiti su smanjili područje rasprostranjenosti i brojnosti zbog perioda izumiranja. Za to vrijeme Mirijapodi i helicerati počeli su se pojavljivati prvi put. Te su se životinje počele širiti po svim kopnenim teritorijama.
S druge strane, mekušci su se takođe vratili. Među mekušcima koji su postojali u to vrijeme nalazimo vrste školjkaša i gastropoda. Te su životinje nastanjivale morsko dno i prilagođavale se ovom okruženju. Ehinoderme nalazimo i kao životinje koje su se uspjele prilagoditi nakon razdoblja izumiranja. Unutar iglokožaca nalazimo krinoide koji su na kraju smanjili svoju populaciju. Ovi se krinoidi smatraju prvim iglokožcima i, prema tome, najstarijima na planeti.
U grupi riba uočena je diverzifikacija. Tijekom ordovicijskog razdoblja ostracoderme su se uglavnom karakterizirale time što nemaju vilicu. Te se životinje smatraju najstarijim kralježnjacima od kojih postoje fosilni zapisi. Međutim, tijekom silurskog razdoblja počele su se pojavljivati i druge vrste riba. Među silurskom faunom ponekad nalazimo čeljust poznatu kao plakoderme. Jedna od njegovih karakterističnih karakteristika je ta imaju ljusku na prednjem dijelu tijela kako bi se zaštitili od grabežljivaca.
Ostale vrste riba koje su se pojavile za vrijeme silurske faune su akantode. Poznati su kao bodljikave ajkule i organizmi su slični ostracodermama, hrskavičavim ribama. Postoje neke sumnje među naučnicima oko izgleda hrskavičastih riba. Neki kažu da su se pojavili tijekom silurske faune, dok drugi tvrde da su se pojavili u kasnijem periodu.
Silurska fauna: koraljni grebeni
Koraljni grebeni bili su od velike važnosti za silursku faunu. Poznato je da su se prvi koraljni grebeni pojavili u prethodnom periodu. Ipak, u tom vremenskom periodu oni su se sve više počeli širiti. Vrste povezane s ovim koraljnim grebenima uspjele su povećati svoje područje rasprostranjenja i obilja. To je zato što im je ovaj koraljni greben pružio sve što im je bilo potrebno za život.
Zahvaljujući prilagodbama vrsta oko koraljnih grebena, činile su ih vrlo raznolike vrste. Među najčešćim posmatranjima imamo spužve i druge vrste krinoida koje spadaju u skupinu iglokožaca.
Nadam se da ćete s ovim informacijama saznati više o silurskoj fauni.