Klimatske promjene su glavni problem koji imamo danas za budućnost. Sve više se razvija tehnologija sposobnih za traženje rješenja ili alternativa ovoj promjeni koja pogađa cijelu planetu.
Znamo da je uloga flore i faune od vitalne važnosti za budućnost. Održavanje biološke raznolikosti i ne prekidanje prehrambenih lanaca i bioloških ciklusa dobro su oružje u borbi protiv klimatskih promjena. Naučnici proučavaju nove tehnike promatranja koje nam omogućavaju da još dublje otkrijemo ulogu flore i faune.
Josep Penuelas je ekolog specijaliziran za globalnu ekologiju, ekofiziologiju biljaka, daljinsko istraživanje i interakcije biosfera-atmosfera i posvećen je istraživanju evolucije živih bića i njihove uloge u klimatskim promjenama. Rekao je da će efekti klimatskih promjena na floru i faunu biti najzapaženiji u fenologiji. To je, na primjer, kada uklanjate lišće sa lišćara. S klimatskim promjenama raspon temperatura se vrlo razlikuje od normalnog. U mjesecu oktobru još je dovoljno vruće da drveće protumači da još ne treba odbaciti lišće.
Isto važi i za ptice selice. Ove ptice migriraju kako bi mogle imati mlade i živjeti na ugodnim temperaturama. Međutim, s promjenama temperatura, migracijski putovi mijenjaju svoje vrijeme. Ovakve stvari je lako opaziti i jedna je od stvari koje imaju veliku važnost u funkcionisanju ekosistema planete. Produžavanjem ovih fenoloških promjena mogu se prouzrokovati supstitucije nekih vrsta drugim, a samim tim i promjene u području rasprostranjenosti.
Ekolog je potvrdio da se u provedenim studijama može primijetiti da i ljudi i biljke i životinje reagiraju na klimatske promjene genetski se mijenja mnogo brže nego što se očekivalo. Međutim, mora se dodati da su genetske promjene u mikroorganizmima mnogo brže zbog brzine reprodukcije i broja jedinki. Zbog toga se mikroorganizmi lakše prilagođavaju efektima klimatskih promjena jer u mnogo kraćem vremenu imaju mnogo više generacija.
U studijama koje je izveo Peñuelas da bi razumeo uzroke i posledice posledica klimatskih promena na planeti, jezik komunikacije koji imaju cveće. Ova istraživanja mogu pružiti podatke koji su neophodni za poznavanje odnosa flore i okoline koja nas okružuje.
Biljke razmjenjuju više plinova s atmosferom nego što mislimo
Biljke međusobno komuniciraju, ne govoreći i ne gestikulirajući, ali razmjenjuju stotine plinova s atmosferom. Najpoznatija stvar kod fotosinteze je njihova razmjena kiseonik, ugljen-dioksid i voda, Ali ono što većina ljudi ne zna je da oni također razmjenjuju ugljikovodike, alkohole i veliku količinu plinovitih spojeva koji proizvode izvanredno važnu biološku funkciju kako bi međusobno komunicirali.
Pored toga, biljke ne komuniciraju samo međusobno, već i sa biljojedima, predatorima biljojeda koji favoriziraju širenje njihovih sjemenki na različite načine. Također treba dodati da ova izmjena plinova s atmosferom uzrokuje promjenu u kemiji atmosfere i, prema tome, u kvalitet zraka da dišemo. Obično je na mjestima s većom gustinom flore i vegetacije zrak koji se udiše čišći i zdraviji jer apsorbuje veliku količinu ugljičnog dioksida koji nastaje sagorijevanjem fosilnih goriva.
Klimatske promjene su naglašene sagorijevanjem fosilnih goriva
U studijama koje je izveo Peñuelas, primenjuju se tehnike daljinskog očitavanja kako bi se moglo raditi na globalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Za praćenje ovih promjena potrebno je daljinsko otkrivanje.
"Ono što smo provjerili je da imamo sve zeleniju planetu, na kojoj ima više zelene biomase, i to pripisujemo činjenici da planetu oplodimo ugljen-dioksidom koji je hrana za biljke."
Ali nije sve pozitivno, jer je, prema Peñuelasu, zabrinjavajuće u ovoj situaciji to što ona uzrokuje situacije zasićenja. To se događa jer biljkama nedostaje vode zbog suše uslijed klimatskih promjena ili nedostaju hranjive sastojke jer su vrlo ograničene. U najgorem slučaju, ograničavajući faktor za biljke je nedostatak svjetlosti.
Posljedica gore navedenog je da zelena masa prestaje biti aktivna i apsorbira CO2 koji emitiramo te stoga povećava efekt staklenika. Da bi se to riješilo, mora se uzeti u obzir da postoji granica apsorpcije CO2 na planeti i da vrstu života na koji smo navikli treba promijeniti jer bi se, ako se tako nastavi, planeta previše zagrijala.