Tokom ljeta, ledenjak je nešto sasvim normalno. Toplije temperature uzrokuju brzo otapanje leda. Ali zimi se more na polovima ponovo zaledi, ili je barem tako radilo dok ljudi nisu imali tako velik utjecaj na okoliš.
Grupa španskih naučnika potvrdila je da se ledeno pražnjenje sa oba pola proširilo van ljetne sezone. Prije deset godina, maksimalne vrijednosti ispuštanja zabilježene su u mjesecima julu i avgustu. Sada traje od juna do oktobra.
Najnovija mjerenja ovih stručnjaka u projektu Glakma (GLAciares, CrioKarts i okoliš) izgleda da to ukazuju trend bi se mogao nastaviti širiti još dalje: prošlog maja registrovane vrijednosti bile su tipičnije za početak ljeta. Ovi podaci o pražnjenju ledenjaka na sjevernoj hemisferi provode se na ledenjacima na švedskom Arktiku, ledenoj kapi Vatnajökull (Island), ledenjacima na Svalbardu (Norveška) i na sjevernom Uralu (Rusija).
S druge strane, na južnoj hemisferi mjere se na tri ledenjaka smještena na otočnoj Antarktiku, argentinskoj Patagoniji i čileanskoj Patagoniji. Dakle, oni mogu imati mrežu za posmatranje glečera na obje hemisfere, što omogućava komparativnu kontrolu ispuštanja ledenjaka u skladu sa razvojem klime. Klima koja je u mnogim dijelovima svijeta sve toplija i toplija, tako da uslijed otopljavanja nivo mora raste.
Već se mjeri porast nivoa mora. Događa se globalno zagrijavanje. Kako je izvijestio GLACKMA, za mjerenje evolucije porasta temperatura mogla bi se koristiti bilo koja od dvije posredne varijable, a to su temperatura okoline i pražnjenje ledenjačke tečnosti. Potonja je vrlo stabilna varijabla, pa se dobivaju neto maksimalne i minimalne vrijednosti.