Više puta ste pomislili je li naša planeta jedina ne samo od Solarni sistem koja je nastanjiva, ali jedina u cijelom svemiru. Potencijalno je planeta nastanjiva ako ispunjava određene uslove koji joj omogućavaju da razvije život. Međutim, da li je nemoguće da postoji još jedna planeta koja ispunjava idealne uslove? Da bi postojao život na planeti, nije potrebno samo da postoji tečna voda. Znamo da postoje planete na kojima ima vode, ali ona nije u takozvanoj "nastanjivoj zoni" i, prema tome, život se nije razvio. Ako postoji ista vjerovatnoća da ćete pronaći život na drugim planetama kao i Fermijev paradoksZašto ga još nismo pronašli?
U ovom ćemo članku objasniti što je Fermijev paradoks i što nam pokušava objasniti. Može li biti života u svemiru na drugoj planeti? Sve vam kažemo.
Šta je Fermijev paradoks?
Fermijev paradoks je kontradikcija između teorijske i eksperimentalne nauke. Prema naučnicima, postoje milioni šansi za pronalaženje inteligentnog života na drugoj planeti u cijelom svemiru, ali do danas još nije naišao ni na koga i ni na koga.
Danas je naučnik Berezin dao novo objašnjenje ove teorije i pronašao rješenje za Fermijev paradoks. Međutim, ovo rješenje nije lako pretpostaviti, jer to vjerojatno nije rezultat koji želite čuti. Prema Berezinu, čovjek nikada neće pronaći drugu inteligentnu civilizaciju. Nastavit ćemo se razvijati kao trka i Planeta Zemlja prestat će biti nastanjiva ili će nestati prije nego što bude pronađena druga civilizacija. To je zbog skorog uništenja naše zvijezde Sunca.
Nije važno kakva civilizacija postoji u svemiru. Ako su inteligentni entiteti, oni koriste mašine izvan naše, ako su planete s kolektivnom inteligencijom, itd. Sve ovo nije važno. Važno je samo da je civilizacija koju moramo pronaći na "bliskoj" i održivoj udaljenosti za ljudsko biće. Iako Fermijev paradoks kaže da je, statistički gledano, postoji velika vjerovatnoća da ćete pronaći život na drugoj planeti, sve do danas to nije bio slučaj.
Tehnologija i udaljenost: dva ograničenja
Beskorisno je ako postoje civilizacije koje se razlikuju od nas ako tehnologija, i vaša i naša, nije dovoljna za pokrivanje udaljenosti između planeta. Paradoks se objašnjava primjerom da je drvo usred džungle padne i ne stvara nikakvu buku jer tamo nema nikoga da to čuje. Buka i zvuk postoje samo zato što postoji neko ko ih čuje. Isto vrijedi i za drugu civilizaciju. Možda postoje hiljade civilizacija u cijelom Univerzumu, ali u isto vrijeme one neće postojati za nas, jer ih nikada nećemo moći vidjeti.
Pretpostavimo da je inteligentna rasa sposobna evoluirati do te mjere da može putovati između planeta, ali usred svog puta može izbrisati trag drugog života prije nego što ga je otkrila. Takođe bi nas ograničavalo kada je u pitanju otkrivanje druge civilizacije.
Ne govorimo da su ratovi, osvajanja ili prekomjerno iskorištavanje resursa razlozi zbog kojih će rasa izumirati, već da je to potpuni genocid, trenutačan, ali bez predumišljaja. Tako da se to može dobro razumjeti na primjeru: svaki put kad čovjek izgradi zgradu, moguće je da proces popločavanja tla uništiti čitav mravinjak i sve pojedince koji su u njemu živjeli. Očito je da to nije učinjeno namjerno ili iz zla, ali zbog razlika u perspektivama između ljudi i mrava, nismo ni znali da je tamo.
Ne mislimo da su mravi vrsta s kojom možemo stupiti u dijalog i uspostavljati razgovore. Nešto slično se može dogoditi i sa ostalim vrstama ili civilizacijama u Univerzumu.
Kakva smo mi civilizacija?
U ovom trenutku mislimo da smo mravi za druge rase ako smo dali primjer mrava? Da bismo objasnili svoj profil kao rasu, moramo primijeniti antropički princip. To je bilo koja teorija o postojanju života u Univerzumu mora dopustiti da ljudska bića postoje kao rasa. To je zbog našeg sastava na bazi ugljika i njegovog postojanja u mnogim specifičnim područjima Svemira.
Ovim antropičnim principom dat ćemo rješenje Fermijevog paradoksa. To onda znači da je jedino rješenje koje je to što smo mravi za druge vrste ili druge tipove civilizacija u cijelom Univerzumu. Ako su šanse za život vrlo velike, a mi ih nismo pronašli, jedino objašnjenje je da za njih ili smo neotkriveni ili beznačajni.
Takođe nalazimo i suprotno. Mi smo prvi koji smo stigli i prošli sjajni filter, pa ćemo zato i zadnji otići, a istovremeno smo i razarači drugih civilizacija.
Gdje su svi?
Od Fermijevog paradoksa nema održivo rješenje, možemo ponuditi samo neka nagađanja. Naše Sunce je mnogo mlađe dobi od Univerzuma nakon svog stvaranja u Veliki prasak. Prema tome, može se procijeniti da su sigurno postojali planeti koji su se nalazili u naseljivoj zoni odgovarajuće zvijezde i čija se civilizacija razvila prije naše.
Ako je to tako, njihova se tehnologija uspjela razviti mnogo više od naše, ali, iako je to mogao biti slučaj, još ne mogu prevladati udaljenost koja nas razdvaja. Pomislite da bi se tehnologija razvijala do te mjere da bismo mogli iskoristiti svu energiju planete, onda u potpunosti iskoristiti Sunčevu energiju, a još više da bismo se, koristeći energiju Mliječnog puta, mogli proširiti u Svemiru do točke otkrivanja nove civilizacije ili uništiti mnoge druge. Isto se može dogoditi i kod nas.
Nadam se da su vam ove informacije pomogle da razjasnite problem.