Ciklus azota

El ciklus azota to je temeljni biogeokemijski ciklus za pravilno funkcioniranje života. Postoje različite vrste biogeokemijskih ciklusa koji garantiraju povoljne uslove okoline za razvoj života. Svi živi organizmi ovise o ciklusu azota za svoj rast i razvoj.

Iz tog razloga posvetićemo ovaj članak da bismo vam ispričali sve karakteristike, porijeklo i važnost ciklusa azota.

Šta je ciklus azota

Ciklus azota nije ništa više od skup hemijskih i bioloških procesa koji omogućava opskrbu živih bića azotom za njihov razvoj. A upravo je taj element važan kako bi se živo biće moglo razviti u cjelini. Postoje različiti rezervoari, faze u ovom ciklusu koje su od velike važnosti za ljudski život. Kao i kod ciklusa ugljika i drugih prirodnih ciklusa, i tu postoje elementi emisije. S druge strane, da bi se ciklus potpuno zatvorio, moraju postojati izvori apsorpcije azota. Na taj se način postiže da globalna ravnoteža azota mora biti stabilna kako bi sve funkcionisalo ispravno.

Međutim, ljudi uzrokuju različite utjecaje na okoliš na globalnoj razini i ovaj je ciklus ozbiljno narušen. Među karakteristikama ovog biogeokemijskog ciklusa imamo njegovo porijeklo. A to je da azot potječe od stvaranja novih atomskih jezgara, nemetalnih hemijskih elemenata u plinovitom stanju. Znamo da se razni organski i neorganski hemijski oblici manifestuju tokom ciklusa. Funkcionisanje svih elemenata započinje gubitkom elektrona. Tada je, bez elektrona, mogu se stvoriti aminokiseline, DNK i proteini. Zahvaljujući svom ovom sastavu, ciklus azota odgovoran je za ključnu ulogu u rastu biljaka i tkiva živih organizama.

Iako je vrsta nematerijalne usluge ekosustava, ona je ključna za razvoj života. Stoga se mora naučiti očuvati ovaj ciklus jer je on od vitalne važnosti.

Rezervoari azota na globalnoj razini

Analizirat ćemo koji su glavni rezervoari u kojima se azot nalazi na globalnoj razini. Prvi dio je atmosfera. Znamo da naša atmosfera ima veliko prisustvol azot, to je 78% svih gasova. To je veći dio ovog sloja zraka. Iako je atmosferski dušik inertan i ne izvodi bilo kakvu reakciju, on u svemu tome igra svoju ulogu.

Još jedno područje u kojem postoji rezervoar azota nalazi se u sedimentnim stijenama. Utvrđeno je da se 21% azota pomiješa s organskom materijom i distribuira po okeanima. Ne zaboravimo da i morskom životu treba dušik da bi se mogao pravilno razvijati. Azot se u morski život ugrađuje na drugačiji način. Mnogo je živih bića kojima je svakodnevno potreban azot da bi mogli ispuniti vitalne funkcije.

Posljednji dio rezervoara ovog elementa je u mikroorganizmima. Mikroorganizmi koji učestvuju u ciklusu azota su oni poznati sa naziv fiksativa, nitrifikatora i denitrifikatora. Fiksatori su oni organizmi kojima je cilj da fiksiraju azot u vašem tijelu ili u drugim organizmima. S druge strane imamo nitrifikatore. Riječ je o onim živim bićima koja se hrane dušikom kao dijelom organske tvari. Denitrifikatori su oni koji uklanjaju azot kao rezultat hemijskih reakcija.

Faze azotnog ciklusa

Vidjet ćemo koje su glavne faze kroz koje ovaj ciklus prolazi budući da se kontinuirano izmjenjuje. Pronašli smo različite faze u kojima je dušik bio prisutan dok je plin poprimao jednu ili drugu važnost. Pogledajmo koje su glavne faze:

• Fiksacija: To je faza u kojoj atmosferski azot dobijaju sva živa bića koja ga mogu koristiti na abiotski način. Upravo taj dio ekosistema oni nemaju pojma. Na primjer, električna energija munje i sunčevog zračenja su abiotski elementi. Biotički život je dio koji je sposoban za dobijanje azota iz mikroorganizama koji postoje u tlu.
• Asimilacija: nitrati se ovdje ističu. Kroz ovu fazu ciklusa biljke igraju temeljnu ulogu. U citoplazmi biljnih ćelija imamo nitrate koji se reduciraju u nitrite. U nitritima služi za ugradnju u biljku kroz korijenje. Znamo da biljke koriste azot kao hranu da bi rasle i razmnožavale se.
• Amonifikacija: to je faza ciklusa azota u kojoj se on pretvara u amonijum-jon zbog djelovanja aerobnih mikroorganizama. To znači da su to mikroorganizmi koji djeluju u prisustvu kisika.
• Nitrifikacija: To je dio procesa koji se sastoji od biološke oksidacije amonijaka aerobnim mikroorganizmima. Zahvaljujući ovoj nitrifikaciji, amonijačni azot se vraća u tlo da bi ga biljke ponovo koristile.
• Imobilizacija: to je suprotan postupak nitrifikaciji.
• Denitrifikacija: je suprotan proces fiksacije. Ovdje imamo proces poznat kao anaerobno disanje. Odnosno, ova vrsta procesa se događa u odsustvu kisika. Ovaj postupak zadužen je za vraćanje dušika u atmosferu i nitrata rastvorenog u vodi. To je zadnja faza ciklusa u kojoj se sve vraća svom izvoru.

Značaj

Kao što smo već spomenuli, ovaj ciklus je prilično važan na ekološkom nivou. Azot je važan za organizme sve dok ga oni mogu koristiti. Neophodan je element za proizvodnju DNK, aminokiselina, proteina i nukleinskih kiselina. Oni takođe postaju osnovni element za razvoj i produktivnost u poljoprivredi. Većina gnojiva koja se koriste u poljoprivredi za brži rast usjeva i boljih karakteristika imaju veliku količinu kiseonika.

Nadam se da ćete s ovim informacijama saznati više o ciklusu azota i njegovim karakteristikama.