Jedno od rijetkih djevičanskih mjesta na planeti, Rt Horn od Čilea, koju je Unesco 2005. godine proglasio svjetskom baštinom, je postala novi stražar klimatskih promjena.
U području u kojem gotovo da nema ljudskih aktivnosti, gdje nema zagađenja, a također je daleko od industrijskih emisija, u ovom kutku svijeta flora i fauna živjeli su svoje živote ne brinući ni o čemu, sve do sada.
Na južnom vrhu američkog kontinenta možemo pronaći neke od najčišćih voda i neke od najživljih zelenih šuma na svijetu. Područje koje je za sada uspjelo izbjeći brzi rast ljudske populacije. Ovdje Ricardo Rozzi, biolog i direktor programa za očuvanje biokulturnog subantarktičkog područja, ima svoju laboratoriju.
Prirodni laboratorij, jer kako je sam rekao grupi novinara koji su ga pratili u obilasku Rezervat biosfere Cabo de Hornos, "ovo je park Jurasic za sjevernu hemisferu». Međutim, i ovi su krajolici počeli trpjeti posljedice klimatskih promjena.
Temperature u ovom regionu postepeno prelaze prosjek od 6ºC, što uzrokuje životni ciklus vodenih insekata, poput crnih muha, napreduje. Kako se ovo mjesto zagrijava, metabolizam nekih vrsta ubrzava, što uzrokuje skraćivanje njihovog životnog ciklusa. To zauzvrat ima učinke na ekosustav, posebno na ptice selice, koje su tamo išle kako bi se hranile tokom sezone valjenja nekih insekata i sada otkrivaju da nemaju na raspolaganju hranu.
S druge strane, iako je zaštićeno područje, Istraživači ne znaju hoće li moći odoljeti invaziji vrsta koje dolaze sa sjevera.